Svoju Erasmus+ stručnu praksu odradila sam zajedno s kolegicom s godine u dječjem vrtiću Leikskóli Jörfi u Reykjaviku na Islandu, u trajanju od dva mjeseca. Ideja o Islandu pojavila se nakon što smo prvotno istraživale mogućnosti obavljanja prakse u skandinavskim zemljama poput Norveške, Švedske i Finske. Na prijedlog profesorice razmotrile smo i Island te se naposljetku odlučile upravo za tu opciju – odluku koju ni u jednom trenutku nismo požalile.
Nakon što smo sa Sveučilištem u Zagrebu riješile svu potrebnu dokumentaciju, s ravnateljicom vrtića unaprijed smo dogovorile detalje vezane uz naš rad, uključujući radno vrijeme i zaduženja tijekom boravka u ustanovi. Tijekom prakse ravnateljica nas je svakodnevno raspoređivala u različite odgojne skupine, što mi je omogućilo da iz prve ruke upoznam raznolike pristupe i metode rada pojedinih odgojiteljica.
Vrtić Leikskóli Jörfi u mnogočemu se razlikuje od predškolskih ustanova u Hrvatskoj, što mi je pružilo priliku za promatranje i usporedbu različitih odgojno-obrazovnih praksi. Primjerice, u radu s djecom u vrtiću naglasak je stavljen na izbjegavanje izravnog negiranja, odnosno govorenja „ne“ djetetu te se vođene aktivnosti od strane odgojiteljica rjeđe provode, pa se većina vremena svodi na slobodnu igru djece. Također, zamjetna je razlika u broju odgojitelja u skupini – u skupinama od 25 do 28 djece istovremeno borave dvije do tri odgojiteljice, što svakako omogućuje veću posvećenost svakom djetetu.
Poseban dojam na mene ostavio je mali likovni atelijer unutar vrtića, u kojem je jedna odgojiteljica bila zadužena za osmišljavanje i pripremu likovnih i istraživačkih aktivnosti. Taj je prostor djeci pružao dodatnu priliku za kreativno izražavanje i istraživanje van vrtićkih soba u kojima su boravili ostatak dana. Jednako koliko je mene oduševio ovaj atelijer, toliko su i djeca rado boravila u njemu.
Slobodno vrijeme koristile smo za istraživanje Reykjavika i upoznavanje prirodnih ljepota Islanda kroz izlete izvan grada. Boravak u toj zemlji bio je iznimno iskustvo ne samo u profesionalnom, već i u osobnom smislu.
Pronalaženje smještaja pokazalo se kao jedan od većih izazova, ponajprije zbog visokih cijena i ograničenih kapaciteta. Unatoč upitu, nismo uspjele dobiti mjesto u studentskom domu, koji je premalog kapaciteta i za domaće studente. Nakon dulje potrage pronašle smo manji apartman koji smo iznajmile. Općenito, troškovi života na Islandu prilično su visoki te je važno unaprijed računati na to da stipendija Sveučilišta pokriva tek manji dio ukupnih troškova.
S obzirom na to da tijekom boravka na Islandu nismo pohađale nastavu niti boravile na kampusu, nismo koristile studentsku menzu, već smo obroke pripremale same.
Za dolazak na posao koristile smo javni prijevoz te smo obje relativno zadovoljne prometnom povezanošću i dostupnim autobusnim linijama, a kupnja dvomjesečne autobusne karte odmah po dolasku pokazala se kao najpraktičnije i najisplativije rješenje.
Ova stručna praksa je obogatila moje studiranje te mi je pružila dragocjeno profesionalno i životno iskustvo. Boravak na Islandu ostat će mi u trajnom i iznimno lijepom sjećanju.
