Tijekom studija i odrađenih praksi shvatila sam da se želim usmjeriti prema obrazovanju na otvorenom, odnosno šumskoj pedagogiji. Iako sam u početku razmišljala o Danskoj ili Finskoj, s obzirom na to da se najčešće spominju skandinavski oblici obrazovanja, nakon slučajnog intervjua s Miško mokykla u Litvi, u gradu Klaipedi, odmah sam se povezala s energijom ljudi i njihovim pristupom radu. Vrlo brzo sam znala da upravo tamo želim odraditi Erasmus+ stručnu praksu.
Miško mokykla je šumski vrtić koji uz predškolski program ima i osnovnu školu. Rad vrtića me iskreno oduševio – djecu se potiče na samostalnost, empatiju, odgovornost i brigu za okoliš. Kako mi je ovo bio prvi dublji susret s obrazovanjem na otvorenom, primijetila sam velike razlike u ponašanju, samopouzdanju i vještinama djece u usporedbi s tradicionalnim vrtićima. Tjedna planinarenja i duge šetnje, korištenje alata poput noževa, pila i čekića, paljenje logorske vatre te stav da ne postoji loše vrijeme, već samo neadekvatna odjeća, savršeno opisuju filozofiju šumske pedagogije koju tamo zaista žive.
Posebno se isticala snažna zajednica unutar vrtića – među zaposlenicima, između odgojitelja i vodstva, ali i u odnosu s roditeljima. Često su se organizirala zajednička slavlja, radionice i druženja, a djeca su redovito odlazila u knjižnicu, na kazališne i lutkarske predstave.
Prihvatna institucija pomogla mi je u pronalasku smještaja te sam boravila u studentskom/učeničkom domu s vlastitom sobom, uz dijeljenje kuhinje i kupaonice (poput paviljona na Savi). Smještaj je bio iznimno povoljan za uvjete razmjene – svega oko 100 eura mjesečno. Osigurani su mi bili i obroci u vrtiću, kao i plaćen javni prijevoz (do vrtića sam išla busom). Erasmus stipendija bila je dovoljna za ugodan život, putovanja po Litvi te posjete Latviji i Estoniji.
Ako za razmjenu tražiš tipičan, živ studentski grad, Klaipeda vjerojatno nije prvi izbor. Riječ je o mirnom gradu uz more, sa sporijim ritmom života i ne velikim brojem internacionalnih ljudi. Boravak u Miško mokykla donio mi je neprocjenjivo iskustvo, nova prijateljstva i osjećaj da sam pronašla smjer u kojem se želim dalje razvijati, a lagali bih kad bi rekla da ne razmišljam da se vratim tamo i zaposlim se!
