Za bilateralnu razmjenu nudi se stvarno velik izbor država i fakulteta, no moja odluka na kraju se svela na dva – jedan u Južnoj Koreji i jedan na Tajvanu. Prvotno mi je bila odobrena Južna Koreja, ali spletom okolnosti sam vrlo brzo promijenila odluku i odlučila otići na Tajvan, u Kaohsiung, budući da se nitko nije prijavio za tu stipendiju. I iskreno – ispalo je najbolje moguće.
National Sun Yat-sen University (NSYSU) nudi iznimno zanimljive kolegije u području obrazovanja, s jakim naglaskom na znanost i istraživanje, što me odmah privuklo. Izabrala sam četiri kolegija i svi su bili istraživački usmjereni. Iskreno, kao i većina studenata, i ja sam mislila da mi na razmjeni kolegiji neće biti najbitniji dio iskustva, no na kraju su me toliko zainteresirali da sam s guštom išla na svaki sat. Iako bi i naš diplomski studij RPOO trebao biti istraživački usmjeren, ono što NSYSU nudi u tom je pogledu daleko ispred.
Profesori su fantastični. U samo pet mjeseci razmjene osjećala sam da imam više prostora da izrazim svoje mišljenje i ideje nego tijekom cijelog studija na matičnom fakultetu. Razlog tome – nema klasičnih predavanja, svaki kolegij funkcionira kao seminar u malim grupama (oko desetak studenata), uz stalne rasprave, analize, čitanje znanstvenih radova i diskusije, ali sve na izrazito zanimljiv i interaktivan način. Uz ta četiri kolegija, imala sam i peti – mandarinski jezik. To je bilo posebno zabavno i novo iskustvo, a veliki plus je što sveučilište nudi i dodatnu stipendiju za učenje mandarinskog. Dodatna prednost bilateralne razmjene je i ta što ne moraš pohađati isključivo kolegije vezane uz svoj fakultet (osim ako ti trebaju kao zamjena za ECTS-e), pa se tako možeš okušati u jedrenju, surfanju, scuba divingu, yogi, stolnom tenisu i drugim zanimljivim kolegijima.
Što se tiče smještaja, važno je spomenuti da je Kaohsiung izuzetno vlažan i vruć – temperature često dosežu i 40 stupnjeva, UV je stalno visok, ali se preživi. Smještaj sam imala u studentskom domu na brdu, što znači da se po toj vrućini svakodnevno penješ uzbrdo. Dijelila sam sobu s još jednom studenticom na istoj razmjeni, a gotovo cijeli paviljon bio je pun internacionalnih studenata. Cijena smještaja bila je razumna – od veljače do lipnja oko 650 eura. Zbog velike vlage studenti sami kupuju madrac, jastuk i posteljinu, što možda zvuči čudno, ali se brzo shvati da je to jednostavno dio iskustva. Kampus je smješten uz more, tako da je plaža samo nekoliko metara hoda, a klupica ispred paviljona pruža najljepši pogled.
Jedno od najposebnijih (i najluđih) iskustava života na NSYSU kampusu definitivno su – majmuni. Koliko god ti to ljudi spominjali prije dolaska, dok ne dođeš, ne vjeruješ. Majmuni slobodno hodaju kampusom, kradu hranu i piće, a ponekad i novčanike ili putovnice. Nisu opasni ako ih ne izazivaš i s vremenom postanu dio svakodnevice – stvarno iskustvo koje se doživi jednom u životu.
Na kampusu postoje dvije menze s više restorana i opcija, a hrana je vrlo jeftina. Općenito, Tajvan je raj za hranu – night marketi i food marketi su dostupni, raznoliki i povoljni. Budući da ima jako puno internacionalnih studenata, društveni život je iznimno bogat, a Kaohsiung je pravi studentski grad. Konstantna druženja i putovanja čine velik dio ovog iskustva, a lokalni studenti su vrlo otvoreni pa je lako sklopiti prijateljstva i s njima.
Sveučilište je za međunarodne studente organiziralo brojne aktivnosti, a administracija je uvijek bila dostupna i spremna pomoći. Javni prijevoz je odlično povezan, a Tajvan kao otok nudi toliko toga da bi se samo njime mogao provesti cijeli semestar putujući.
Često se sjetim tog razdoblja i stvarno mi nedostaje. Bez razmišljanja bih se vratila i svima bih preporučila semestar na NSYSU-u.
