In memoriam – prof. Dražen Ožeg
Ovih dana, 7.rujna, preselio se u vječnost u 93. godini naš bivši kolega i poznati športski djelatnik profesor Dražen Ožeg iz Varaždina.
Rodio se 18.listopada 1930. u Varaždinu. Diplomirao je na Državnom institutu u Beogradu 1956. godine i time je bio prvi fakultetski obrazovani profesor tjelesnog odgoja u Varaždinu. Završio je poslijediplomski studij fizičkog odgoja u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ u Zagrebu 1965. godine. Specijalizirao je metodiku tjelesnog odgoja i sportske škole na Karlovom univerzitetu u Pragu. Govorio je pet svjetskih jezika.
Najprije se zaposlio u varaždinskoj Gimnaziji (1955.-1963.), a 1963. Potom je radni odnos zasnovao na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji u Čakovcu, u kojoj je bio zaposlen preko 30 godina, od 1963. do 1995. godine. Svojim profesionalnim pedagoškim djelovanjem osposobio je više od 350 nastavnika tjelesnog odgoja (do 1976. godine), te više od 1500 polaznika studija predškolskog odgoja i razredne nastave. Na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu u dva je navrata bio direktor (pročelnik), i to od 1969. do 1973. i od 1988. do 1992. godine.
Bio je cijenjen nastavnik, skroman, tih, nemametljiv, pripravan pomoći svakom studentu u rješavanju njegovih studentskih obveza.
Isto tako posebno je vrijedna spomena njegova svestrana i bogata športska djelatnost. Aktivno se bavio atletikom, rukometom i skijanjem, zapažene rezultate ostvario je u višebojima (treći desetobojac u Jugoslaviji 1954. godine) i krosevima.
Sportsku aktivnost Dražen Ožeg započeo je gimnastikom i atletikom 1945. godine. Bili su to prvi krosevi i gimnastičke obveze u Varaždinu, a kao izraziti desetobojac, no i vrlo dobar trkač na 400, 800 1500 metara, te skakač motkom, vrlo brzo se opredijelio za atletsku aktivnost.
Međutim, sportska svestranost priključuje ga i rukometu, te je 1948. godine sa skupinom učenika Gimnazije osnovao Rukometni klub “Sloboda”, čiji je ujedno bio i prvi kapetan. Tu je ostao sve do 1949. godine kada je napustio Varaždin zbog odlaska na studij.
Tijekom studentskih dana značajnije se priključio atletici i rukometu, gdje postaje i sudac tzv. savezne kategorije. Ipak, povratkom u Varaždin 1. rujna 1955. godine zauvijek ostaje vjeran atletici.
Teško se mogu svi nabrojiti, a kamoli uz to i isticati njihove vrhunske atletske domete. To je potvrđivano i pozivom za trenera hrvatske i jugoslavenske reprezentacije od 1957. do 1982. godine, međutim uza sve to bio je svestrani atletski djelatnik: organizator, međunarodni sudac (prvenstvo Europe 1962., Mediteranske igre 1979., Univerzijada 1987. itd.), te direktor niza natjecanja, dakako sa sjajnim Juniorskim prvenstvom Europe – JUPEA ’89, održanim u Varaždinu.
Na poziv ostalih sportova, posebno rukometa i nogometa, rado je pomagao i na uslugu stavljao svoje vrhunsko znanje.
Za svoju nastavničku izuzetnu sportsku djelatnost bio je nagrađivan brojnim priznanjima, od gradske do državne razine.
Ostat će nam u vječnom sjećanju.
Neka mu je laka hrvatska, varaždinska gruda.
Počivao u miru Božjem!
Djelatnici Učiteljskog fakulteta u Zagrebu – Odsjek Čakovec