Označite arhive: Erasmus+

Imala sam priliku sudjelovati na Erasmus+ razmjeni studenata na Sveučilištu u Murciji, što se u konačnici pokazalo jednom od najboljih životnih odluka.

U Španjolskoj zimski semestar započinje u rujnu. Iz tog razloga predavanja i seminari završavaju relativno brzo, a ispitni rokovi kreću već sredinom prosinca. Dakle, s nastavom sam ranije bila gotova te sam se mogla više posvetiti hobijima, putovanjima i prijateljima.

Zbog slušanja kolegija na engleskom jeziku i preklapanja u rasporedu, pohađala  sam nastavu na dva kampusa. Kampus Espinardo (Facultad de Educación) nudio je kolegije vezane za moju struku – primarno obrazovanje. Nalazi se izvan centra grada te se do njega putuje javnim prijevozom (30-ak minuta tramvajem). Velika preporuka za izradu pokaza, koji možete izvaditi uz predočenje dokumenata o studiranju, te izradu ESN kartice –  samo pogledajte na internetu što sve nudi i znat ćete da sam u pravu. Također, na spomenutom kampusu radi i koordinator Juan koji će zasigurno biti od velike pomoći. U središtu grada se nalazi drugi kampus La Merced (Facultad de Letras). Tamo sam slušala predmete srodne engleskoj filologiji te sam živjela udaljena svega pet minuta pješice.

Ne postoje studentske menze kao u Hrvatskoj, no na svakom kampusu se nalazi cafetería koja nudi širok izbor hrane i pića. Najbolji savjet je otići u tjednu spizu, kupiti namirnice i kuhati u smještaju. Što se tiče samog pronalaska stana, bit ću iskrena i reći da nije lako, ali nije nemoguće. „Potrefilo nas je“ te sam bila smještena u odličnom stanu s kolegicama Hrvaticama i jednim Irancem. Svaki stanar plaća svoju sobu te cijene najčešće variraju ovisno o veličini kreveta (u našem slučaju najmanji krevet 295€, najveći 340€, režije uključene). Murcia je zaista studentska i ekonomična destinacija. Jednako kao i stanarine, prihvatljive su cijene u trgovinama, pića u izlascima, članarine u teretanama, satovi plesa te raznovrsne aktivnosti ESN organizacije. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da nikako ne preskočite Mercadonu barem tri puta tjedno, svaku srijedu barove TABOO i Badulake s besplatnim pićem za studente.

Lokacija grada nudi odličnu povezanost autobusom, vlakom i avionom u svim smjerovima. Smješten je u unutrašnjosti te je prva plaža udaljena 45 minuta autobusom. To govorim jer je Murcia ujedno i jedan od najtoplijih gradova u cijeloj  Španjolskoj te ćete u onim mjesecima visokih temperatura tražiti spas u moru. Također, preporučujem da tražite stan s klimom!

Ako volite i uživate u španjolskoj kulturi, možete si zamisliti svakodnevne ispunjene plaze gdje ljudi uživaju u druženju i lokalnim tapasima. Razmjena studenata omogućuje internacionalnost, bilingvalnost, multikulturalnost i stjecanje prijateljstava za život. Jedan od najboljih aspekata razmjene upravo je druženje s ljudima kroz koje upoznaješ druge, ali i sebe. Ne moraš nužno biti ekstrovert kako bi tvoj Erasmus bio uspješan, već samo moraš biti otvoren za nova poznanstva i iskustva. Čovjek uči dok je živ – ovdje zaista učiš dok živiš. Ako čitaš ovo, prvi korak si već napravio. Svaki sljedeći će se sam napisati. ¡Murcia existe!

Tijekom studija i odrađenih praksi shvatila sam da se želim usmjeriti prema obrazovanju na otvorenom, odnosno šumskoj pedagogiji. Iako sam u početku razmišljala o Danskoj ili Finskoj, s obzirom na to da se najčešće spominju skandinavski oblici obrazovanja, nakon slučajnog intervjua s Miško mokykla u Litvi, u gradu Klaipedi, odmah sam se povezala s energijom ljudi i njihovim pristupom radu. Vrlo brzo sam znala da upravo tamo želim odraditi Erasmus+ stručnu praksu.

Miško mokykla je šumski vrtić koji uz predškolski program ima i osnovnu školu. Rad vrtića me iskreno oduševio – djecu se potiče na samostalnost, empatiju, odgovornost i brigu za okoliš. Kako mi je ovo bio prvi dublji susret s obrazovanjem na otvorenom, primijetila sam velike razlike u ponašanju, samopouzdanju i vještinama djece u usporedbi s tradicionalnim vrtićima. Tjedna planinarenja i duge šetnje, korištenje alata poput noževa, pila i čekića, paljenje logorske vatre te stav da ne postoji loše vrijeme, već samo neadekvatna odjeća, savršeno opisuju filozofiju šumske pedagogije koju tamo zaista žive.

Posebno se isticala snažna zajednica unutar vrtića – među zaposlenicima, između odgojitelja i vodstva, ali i u odnosu s roditeljima. Često su se organizirala zajednička slavlja, radionice i druženja, a djeca su redovito odlazila u knjižnicu, na kazališne i lutkarske predstave.

Prihvatna institucija pomogla mi je u pronalasku smještaja te sam boravila u studentskom/učeničkom domu s vlastitom sobom, uz dijeljenje kuhinje i kupaonice (poput paviljona na Savi). Smještaj je bio iznimno povoljan za uvjete razmjene – svega oko 100 eura mjesečno. Osigurani su mi bili i obroci u vrtiću, kao i plaćen javni prijevoz (do vrtića sam išla busom). Erasmus stipendija bila je dovoljna za ugodan život, putovanja po Litvi te posjete Latviji i Estoniji.

Ako za razmjenu tražiš tipičan, živ studentski grad, Klaipeda vjerojatno nije prvi izbor. Riječ je o mirnom gradu uz more, sa sporijim ritmom života i ne velikim brojem internacionalnih ljudi. Boravak u Miško mokykla donio mi je neprocjenjivo iskustvo, nova prijateljstva i osjećaj da sam pronašla smjer u kojem se želim dalje razvijati, a lagali bih kad bi rekla da ne razmišljam da se vratim tamo i zaposlim se!

Odluka o odlasku na Erasmus+ razmjenu u Murciju bila je jedna od najboljih odluka tijekom mog studija. Željela sam steći međunarodno iskustvo, upoznati drugačiji obrazovni sustav te se osobno i profesionalno razvijati. Murcija mi se činila kao odličan izbor zbog povoljnog studentskog života, otvorene kulture i kvalitetne ponude kolegija iz područja obrazovanja. Razmjenu sam provela na Facultad de Educación, Universidad de Murcia, gdje je nastava bila dostupna i na engleskom jeziku, kroz poseban odjel za izobrazbu učitelja na engleskom jeziku, što mi je uvelike olakšalo praćenje nastave i uključivanje u akademski život fakulteta.

Nastava je bila izrazito studentski orijentirana i temeljena na grupnim projektima, prezentacijama, seminarima i praktičnim zadacima, a na kraju kolegija slijedio je i završni ispit. Takav način rada poticao je aktivno sudjelovanje, timski rad i razvoj praktičnih kompetencija važnih za budući učiteljski poziv. Profesori su bili vrlo pristupačni, otvoreni i susretljivi prema Erasmus studentima te uvijek spremni pomoći ili dodatno pojasniti gradivo. Smještaj sam pronašla u privatnom stanu, što je čest izbor među studentima u Murciji. Cijene smještaja, kao i općenito svih troškova života, izrazito su povoljne, osobito u usporedbi s većim europskim gradovima.

Murcija je miran i ugodan grad, a posebno mi je ostalo u sjećanju koliko je lokalna zajednica otvorena i srdačna prema stranim studentima. Susjedi u zgradi u kojoj sam živjela prihvatili su me s toplinom, poželjeli mi dobrodošlicu i dali do znanja da im se mogu obratiti za pomoć ako mi bilo što zatreba, što mi je uvelike olakšalo prilagodbu. Društveni život u Murciji izuzetno je bogat i raznolik. Osim povezivanja s Erasmus studentima iz cijele Europe i svijeta, imala sam priliku upoznati i ljude koji žive u Murciji – kako međunarodne stanovnike, tako i Španjolce, s kojima sam mogla vježbati jezik i bolje upoznati kulturu. Grad nudi mnoštvo kafića, događanja i studentskih aktivnosti, a Erasmus zajednica vrlo je aktivna i povezana. Troškovi života u Murciji su vrlo pristupačni.

Cijene hrane, smještaja, prijevoza i svakodnevnih potrepština znatno su niže u odnosu na mnoge druge Erasmus destinacije, a prehrana u restoranima i kafićima također je prilagođena studentskom budžetu. Iako Murcija nema more ni plaže, grad je izvrsno prometno povezan s drugim gradovima i obalnim područjima u blizini, do kojih se može lako i brzo doći. Unutar grada javni prijevoz funkcionira vrlo dobro – autobusi i tramvaji su redoviti, pouzdani i odlično povezani sa svim dijelovima grada, uključujući fakultet. Smatram da je Murcija izvrstan izbor za prvi Erasmus, osobito zbog svoje veličine, sigurnosti i lakoće snalaženja. Riječ je o gradu koji je otvoren prema strancima, posebno studentima, i u kojem se vrlo brzo može stvoriti osjećaj pripadnosti. Erasmus iskustvo u Murciji omogućilo mi je akademski rast, razvoj jezičnih i socijalnih vještina te brojna nova poznanstva i prijateljstva. Svima koji razmišljaju o mobilnosti toplo preporučujem Murciju kao destinaciju koja nudi kvalitetno obrazovanje, bogat studentski život i iznimno pozitivno iskustvo boravka u inozemstvu.

Iako je Padova zapravo bila „alternativa“ pored primamljivih lokacija u Španjolskoj, priznajem kako taj odabir ne bih nikada promijenila. Samu tu izjavu potvrđuju, neki bi rekli –  prečesti, posjeti svakih nekoliko mjeseci. Naravno, za to su zaslužna dobro očuvana prijateljstva, kako skupine Hrvata koje sam upoznala ondje tako i skupine stranaca iz susjednih i onih ipak malo udaljenijih zemalja – jer je Padova zaista jedan savršeni primjer multikulturalnosti.

Kroz Padovu sam prošla jedanput prije dolaska na razmjenu, a mislila sam samo o tome što da radim u tome malom gradiću, daleko od mora (Veneciju ne smatram mjestom za dobar „kupanac“) punih šest mjeseci… U drugom mjesecu smo moja obitelj i ja došli u maglovitu Padovu s automobilom koji je prevozio cijelu moju sobu s obzirom da nam je od Zagreba potrebno samo četiri sata vožnje. Na sestrinom licu se vidjelo razočarenje kvartom u kojem sam stanovala (slavna Arcella), a ružno vrijeme koje je vidjela, presudilo je tome da me uopće nije bila zainteresirana posjetiti. Na svu sreću, prije same razmjene, u Zagrebu me pronašla Chiara. Chiara i ja smo jako slične, ali vrlo različite. Međutim to nas nije spriječilo da budemo najbolje cimerice ikad koje će se zajedno boriti protiv svih prepreka koje su nas čekale u našim „Ujedinjenim Narodima“ (tako smo zvali naš premali stan u kojem je živjelo osmero osoba, potpuno različitih nacionalnosti, kultura, jezika). Tu su krenule životne lekcije tolerancije, strpljenja i multikulturalnosti, a nije nedostajalo niti povijesti Balkana. S obzirom da nam je objema to bila prva razmjena, moram reći kako smo sa Learning Agreementom i ostalom dokumentacijom muku mučile do samog povratka. Chiara je dosta brzo svladala stranicu i aplikaciju sveučilišta – Università degli Studi di Padova, a kolegije smo mijenjale nekoliko puta na fakultetu School of Human and Social Sciences and Cultural Heritage. Profesori su uglavnom bili susretljivi i nismo imale problema što se tiče predavanja i izvršavanja obveza, posebice jer si sam slažeš raspored i stavljaš predavanja u doba koje ti najviše odgovara, onog dana kada ti najviše odgovara.

Naš stanodavac, kojeg sam našla putem Facebook grupa (privatan smještaj), je za Ujedinjene Narode tražio 290€ za krevet u dvokrevetnoj sobi, a režije i sve ostalo 75€. Iskreno, previše, ali vrijedilo je. U Padovi postoji jedna tramvajska linija SIR1 i bezbroj autobusa. Autobusom se možete voziti do 21 h, a zadnji tramvaj vozi do ponoći. Svaka vožnja dođe nešto manje od 2€, skupo, ali kazna od 50€ nas je natjerala da potražimo rješenja. Grad je odlično opremljen biciklima i romobilima koje otključate putem aplikacije i birate pretplatu koja vam najviše odgovara. Automobilom sam osim sobe ponijela i svoj bicikl kojeg me bilo strah koristiti iz jednostavnog razloga, da ga ne ukradu iako ima dva lanca (od kojih je jedan čelični). Pred završetak Erasmusa sam taj isti bicikl na kraju ostavila skupini Arapa iz Palestine koje sam upoznala. U menzu, priznajem, nisam niti jedanput otišla, međutim razloga je nekoliko. Prvo, Chiari i meni aplikacija jednostavno nije funkcionirala. Drugo, koštalo je preko 5€, dok je u Zagrebu 0,80 €. Hranu smo skupo plaćale, pa su nas osigurale naše obitelji koje su Flixbusom velikodušno slale hrvatske proizvode.

Prvi tjedan smo iskoristile za šetnju gradom, posjete muzejima i odlaskom na ESN-ove organizirane događaje dobrodošlice za erasmusovce. Od svega moram izdvojiti Boat party i jedrenje kod Venecije. Ondje smo upoznale našu skupinu Hrvata s kojima smo dijelili nezaboravne trenutke u ispijanju kavi i aperola, izlascima i silnim putovanjima. Konkretno, Chiara i ja smo uspjele obići veći dio Italije: Dolomite, Bolsano i Trento, Bolognju, Veronu, Veneciju, Amalfi obalu, Napulj i Pompeje, Siciliju i Pugliu – Brindisi, Bari, Alberobello, Lecce, Ostune, Polignano a Mare. Radi jeftinih Ryanair letova skoknula sam i do Albanije sa šestero erasmusovaca koje sam upoznala tri dana ranije… Oni su postali moja skupina stranaca s kojima sam posljednja dva mjeseca provodila 24/7. Kažu, osobe s kojima preživiš putovanje, bez da se posvađate, ostaju s tobom do kraja! Ta skupina je svakim danom sve više rasla te smo postali nerazdvojni. Neki i dalje žive u Padovi, ostali su se morali vratiti nazad u svoje države, gradove, a neki su pak otišli studirati negdje drugdje. Kako god bilo, svatko od njih redovito pošalje poruku ili nazove tu i tamo kako bi pitali kako smo, na kojem kraju svijeta i kad ih dolazimo posjetiti jer uvijek imamo osiguran smještaj kod njih i njihovih obitelji.

Za sve one koji se boje stranog jezika, samostalnosti, nove kulture, mentaliteta ljudi, hrane, okoline imam dvije riječi: USUDI SE jer se uvijek možeš vratiti idućim letom.

Nadam se da vam je moj osvrt bio od pomoći! Uživajte i stvarajte nove uspomene!

Svoju Erasmus+ stručnu praksu odradila sam zajedno s kolegicom s godine u dječjem vrtiću Leikskóli Jörfi u Reykjaviku na Islandu, u trajanju od dva mjeseca. Ideja o Islandu pojavila se nakon što smo prvotno istraživale mogućnosti obavljanja prakse u skandinavskim zemljama poput Norveške, Švedske i Finske. Na prijedlog profesorice razmotrile smo i Island te se naposljetku odlučile upravo za tu opciju – odluku koju ni u jednom trenutku nismo požalile.

Nakon što smo sa Sveučilištem u Zagrebu riješile svu potrebnu dokumentaciju, s ravnateljicom vrtića unaprijed smo dogovorile detalje vezane uz naš rad, uključujući radno vrijeme i zaduženja tijekom boravka u ustanovi. Tijekom prakse ravnateljica nas je svakodnevno raspoređivala u različite odgojne skupine, što mi je omogućilo da iz prve ruke upoznam raznolike pristupe i metode rada pojedinih odgojiteljica.

Vrtić Leikskóli Jörfi u mnogočemu se razlikuje od predškolskih ustanova u Hrvatskoj, što mi je pružilo priliku za promatranje i usporedbu različitih odgojno-obrazovnih praksi. Primjerice, u radu s djecom u vrtiću naglasak je stavljen na izbjegavanje izravnog negiranja, odnosno govorenja „ne“ djetetu te se vođene aktivnosti od strane odgojiteljica rjeđe provode, pa se većina vremena svodi na slobodnu igru djece. Također, zamjetna je razlika u broju odgojitelja u skupini – u skupinama od 25 do 28 djece istovremeno borave dvije do tri odgojiteljice, što svakako omogućuje veću posvećenost svakom djetetu.

Poseban dojam na mene ostavio je mali likovni atelijer unutar vrtića, u kojem je jedna odgojiteljica bila zadužena za osmišljavanje i pripremu likovnih i istraživačkih aktivnosti. Taj je prostor djeci pružao dodatnu priliku za kreativno izražavanje i istraživanje van vrtićkih soba u kojima su boravili ostatak dana. Jednako koliko je mene oduševio ovaj atelijer, toliko su i djeca rado boravila u njemu.

Slobodno vrijeme koristile smo za istraživanje Reykjavika i upoznavanje prirodnih ljepota Islanda kroz izlete izvan grada. Boravak u toj zemlji bio je iznimno iskustvo ne samo u profesionalnom, već i u osobnom smislu.

Pronalaženje smještaja pokazalo se kao jedan od većih izazova, ponajprije zbog visokih cijena i ograničenih kapaciteta. Unatoč upitu, nismo uspjele dobiti mjesto u studentskom domu, koji je premalog kapaciteta i za domaće studente. Nakon dulje potrage pronašle smo manji apartman koji smo iznajmile. Općenito, troškovi života na Islandu prilično su visoki te je važno unaprijed računati na to da stipendija Sveučilišta pokriva tek manji dio ukupnih troškova.

S obzirom na to da tijekom boravka na Islandu nismo pohađale nastavu niti boravile na kampusu, nismo koristile studentsku menzu, već smo obroke pripremale same.

Za dolazak na posao koristile smo javni prijevoz te smo obje relativno zadovoljne prometnom povezanošću i dostupnim autobusnim linijama, a kupnja dvomjesečne autobusne karte odmah po dolasku pokazala se kao najpraktičnije i najisplativije rješenje.

Ova stručna praksa je obogatila moje studiranje te mi je pružila dragocjeno profesionalno i životno iskustvo. Boravak na Islandu ostat će mi u trajnom i iznimno lijepom sjećanju.

Tijekom traženja prakse za Erasmus+ došla sam do šumskog vrtića Escola Lá Fora u Lisabonu relativno slučajno, budući da sam kao recent graduate morala brzo pronaći mjesto do roka. Od svih opcija i intervjua, odlučila sam se za ovaj vrtić prvenstveno zbog mentorice koja mi je dodijeljena – njezina otvorenost, stručnost i spremnost da dijeli znanje činile su da vjerujem kako ću najviše naučiti upravo uz nju.

Vrtić je manji i smješten u javnom parku, što ponekad stvara izazove – stara stabla i jaki vjetrovi znače da djecu ponekad treba premjestiti unutra, u prostor koji nije u potpunosti prilagođen za vrtić, budući da se radi o šumskom vrtiću na otvorenom (pa smo veliki dio siječnja proveli unutra, što se meni osobno nikako nije svidjelo). Ipak, rad se vodi prema principima šumske pedagogije, a aktivnosti uključuju istraživanje prirode, igru na otvorenom i poticanje samostalnosti i radoznalosti kod djece.

Moja mentorica bila je izuzetno podržavajuća, uvijek spremna odgovoriti na pitanja, dati savjet i pomoći kako u profesionalnim, tako i u svakodnevnim situacijama. To je iskustvo činilo praksu mnogo kvalitetnijom i poučnijom nego što sam očekivala.

Smještaj je tražen privatno, bez pomoći prihvatne institucije. Lisabon je skup grad, iako dijeliš stan s više osoba – za sobu u zajedničkom stanu potrebno je izdvojiti značajan dio stipendije. Ipak, grad je živahan, turistički i Erasmus-friendly, s mnogo prilika za upoznavanje drugih studenata i sudjelovanje u različitim aktivnostima. Hrana nije uključena u vrtiću, iako je moguće plaćati obroke vrtiću, no najpraktičnija opcija bila je kupovati namirnice i pripremati ih samostalno. Lisabon je odlično povezan javnim prijevozom, što je važno jer se vrtić nalazi malo izvan centra grada,  mjesečna karta iznosi oko 30 eura i nije pokrivena od strane vrtića.

Iako su neki aspekti zahtjevni, poput lokacije vrtića i troškova smještaja, iskustvo u Escola Lá Fora bilo je vrlo vrijedno. Naučila sam puno o šumskoj pedagogiji, stekla praktične vještine, a rad s mentoricom i djecom te ljudi koje sam upoznala bili su najbolji dio iskustva.